Uspon na Korošku Rinku (2433 m): Kad kamen leti, a razum ostaje dolje

Krenuli smo po mraku iz Logarske doline – tišina, lampe na čelu, pola svijeta još spava, a mi već brojimo prve zavoje prema Okrešlju. Kava još djeluje, volja je tu, i sve je onako kako treba biti kad ti se planina mota po glavi više nego zdrav razum.

Put vodi iznad slapa Rinke, a zvuk vode prati nas kao pozadinska glazba. Ispod nas mrak, iznad nas stijene, a negdje između.

Iznad Okrešlja uspon postaje ozbiljniji. Na raskrižju ispod Savinjskog sedla skrećemo lijevo, prema Koroškoj Rinki. Sipar pod nogama pleše, stijena iznad poziva. To je onaj dio koji planinari nazivaju “zanimljivim”, a netko realniji bi rekao “zašto ovo radim dobrovoljno?”.

Kad smo stigli do stijene, krenulo je pravo penjanje. Kamenje povremeno leti, psovke još češće, ali sve u granicama pristojnosti. Onaj trenutak kad ti kamen prođe pored noge, a ti se samo nasmiješ – znaš da je dobar dan.

S vrha – tišina i pogled koji briše umor. Koroška Rinka, 2433 metra. Bez gužve, bez buke, samo planina i mi. Kratka pauza, par osmijeha, malo filozofije o smislu života i tko je nosio previše vode.

Spust kroz Turski žljeb vraća nas u realnost. Koljena kukaju, ali kraj se vidi, a svaka serpentina znači korak bliže pivici. Nakon više od 1400 metara visinske i 13 kilometara hoda, Logarska dolina nas dočekuje kao stari prijatelj.

Pivo ima okus pobjede, planina šuti, a mi se smijemo. Znamo da ćemo se vratiti – jer, iskreno, ovakve gluposti čovjek ponavlja s guštom.

Podaci o turi:

• Polazište: Parking pod slapom Rinka (990 m)
• Vrh: Koroška Rinka (2433 m)
• Uspon: oko 4–5 sati
• Spust: oko 3–4 sata preko Turskog žljeba
• Ukupno: oko 13 km, 1400 m visinske razlike
• Težina: zahtjevna tura, posebno dio sa siparom i stijenom