Lisca bez drame: sajle, sunce i dobra ekipa

Tjedan prije smo više gledali prognozu nego kalendar. Kiša nikako stati, pa smo odluku razvlačili do petka. Kad se napokon otvorilo sunce za nedjelju, više nije bilo dileme – idemo skoknuti na Liscu. Plan je bio jednostavan: dan vani, malo kretanja i za dio ekipe upoznavanje sa sajlama. Bez velike filozofije.

Vrijeme nas je stvarno poslužilo. Sunce cijeli dan, uz malo vjetra koji je tu i tamo dobro došao. Na pojedinim dijelovima je znalo ugrijati više nego što smo očekivali, ali ništa što bi pokvarilo dan.

Krenuli smo na feratu Lisca u standardnoj kombinaciji. Dio ekipe već zna što ih čeka, dio prvi put ulazi u priču sa sajlama. Odmah na početku malo opreza i traženja ritma, ali to je normalno. Nakon par dionica sve sjedne na mjesto, pokreti postanu sigurniji, a kretanje prirodnije.

Radili smo usput ono što i treba – prolazili osnove, pokazivali, ispravljali sitnice. Nema tu puno teorije kad si na stijeni, sve se brzo nauči kroz praksu. Već nakon prvog dijela bilo je jasno da su se svi dobro snašli.

Ekipa kao i uvijek. Kompaktna i standardno “zajebana”. Uvijek netko ima komentar u trenutku kad si taman fokusiran na korak, pa te malo izbaci iz zone, ali i nasmije. I realno, bolje to nego smrtna tišina i previše razmišljanja.

Kako smo išli dalje, tempo se ustalio. Nema više zastajkivanja osim kad treba pričekati ili baciti pogled okolo. Ruta je lijepo isprekidana – ima dijelova gdje radiš rukama, ali i onih gdje samo hodaš i odmoriš.

Kod Tončkovog doma na Lisci – dosta ljudi. Lijepo vrijeme izvuklo ih je van, pa je terasa bila puna. Napravili smo pauzu za ručak, skinuli opremu i malo odmorili.

Nakon toga još uspon do vrha Lisce. Gore nas je dočekao pogled na Alpe, još uvijek pod snijegom. Dobar kontrast s ovim proljetnim uvjetima dolje. Vrijeme i dalje stabilno – sunce, nešto oblaka i čista vidljivost.

Na kraju, to je bilo točno ono što smo htjeli. Dan vani, malo učenja, malo razgibavanja i dobra ekipa. Neki su već znali teren, neki su ga sad upoznali prvi put, ali svi su ga prošli kako treba.

I to je zapravo cijela priča.