Dobratsch (2.166 m): izlet iznad oblaka

Postoje izleti na koje kreneš s osmijehom i planom. A postoje i oni na koje kreneš s osmijehom, planom i laganom strepnjom, jer vremenska prognoza zvuči otprilike kao: “Dolje ne baš, gore možda, a usput – tko zna.”
Naš izlet na Dobratsch (2166 m) spadao je u ovu drugu kategoriju.

Prognoza po planinarski

Ideja je bila jednostavna: dolje bi trebala biti naoblaka, gore sunčano. Klasična alpska bajka.
No, kako to često biva, stvarnost je počela pokazivati zube već putem. Prolazeći pored Kamniško-Savinjskih Alpa, gledali smo kako se vrhovi utapaju u oblacima i potiho razmišljali: “Ako su oni ovakvi, kakav će tek biti Dobratsch?”

Ipak, planinar ne odustaje tako lako. Ruta je vodila kroz Kranjsku Goru, preko strmog Korenskog sedla, pa dalje poznatom Villacher Alpenstrasse, cestom koja se penje prema početnoj točki uspona.
I tamo – naravno – parking u magli.

Prvih 10 minuta istine

Samo malo zabrinuti (čitaj: dovoljno da se brzo krene), zaputili smo se stazom prema vrhu.
I onda – čudo. Već nakon desetak minuta hodanja, magla je ostala ispod nas, a iznad se otvorilo sunčano, hladno, kristalno jutro s temperaturom ispod nule.

Staza je bila prekrasna, tipično alpska, uredna i ugodna za hodanje. Uspon je tekao polako, uz puno stajanja, jer red je da se fotografira svaki pogled koji izgleda kao razglednica.

More oblaka i pogled koji se pamti

Cijelim putem pogled se otvarao prema Sloveniji i Julijskim Alpama, koje su ležale pod debelim pokrivačem oblaka. Mi gore, oni dolje – rijetko se čovjek osjeća tako pristojno privilegirano.

Kako smo se približavali vrhu Dobratscha, panorama se dodatno širila prema Austriji, visokim turama i kao šlag na tortu, prema Grossglockneru, najvišem vrhu Austrije. Onako dostojanstven, dalek i savršeno fotogeničan.

Do samog vrha vodi uska staza, a na vrhu se nalazi i mala kapelica, tiha i skromna, baš kako treba biti na ovakvom mjestu. S obzirom na savršeno vrijeme, zadržali smo se dugo – sunce, oblaci ispod nas, tišina, i onaj osjećaj da nigdje ne moraš biti.

Dobratsch – planina s karakterom

Usput vrijedi spomenuti da Dobratsch nije samo lijep, nego i povijesno zanimljiv. Planina je poznata po velikom odronu iz 1348. godine, jednom od najvećih u Alpama, koji je trajno promijenio krajolik. Danas je područje zaštićeno kao Park prirode Dobratsch, što se itekako vidi – priroda je očuvana, divlja i dostojanstvena.

Ručak koji se ne odbija

Nakon vrha red je na nagradu. Planinarski dom ponudio je upravo ono što treba umornom planinaru: topli obrok, pristupačne cijene i domaćina koji zrači onom pravom, iskrenom alpskom gostoljubivošću.
Dug odmor, sunce na licu i osjećaj da nigdje ne žuriš – luksuz.

Spust, sunce i još malo čarolije

Spust je bio lagan, uz dodatno fotkanje, jer zašto stati kad je sve i dalje savršeno.
Parking sada okupan suncem. Iskreno, nije nam se spuštalo natrag u maglu, ali plan je plan.

Put nas je vratio prema Kranjskoj Gori, gdje smo napravili kratko, ali slatko zaustavljanje kod jezera Jasna. Prošetali smo po zamrznutom jezeru, onom vrstom opreza koju imaš kad znaš da je sigurno… ali svejedno hodaš malo laganije.

Kraj koji ima smisla

Nakon toga povratak prema Hrvatskoj i miran završetak izleta. Bez drame, bez žurbe, s puno fotografija i onim poznatim osjećajem:
“Ovo je bio jedan od onih dana.”

Dobratsch nas je dočekao s maglom, ali nas je ispratio suncem i podsjetio zašto se ponekad isplati vjerovati prognozi, čak i kad izgleda sumnjivo.