Kope i Weinebene – skijaška uvertira

Prije nego što smo zamijenili pancerice gojzericama i zaputili se na Dobratsch, odradili smo dva skijaška izleta koja su, gledano unatrag, bila savršena priprema – i fizički i mentalno. Jer ništa te ne nauči vjerovati planu kao loša prognoza koja se, tvrdoglavo, odluči ne ostvariti.

Srijeda: Slovenija i noćno skijanje

Prognoza – loša. Kiša, vlaga, ništa obećavajuće.
Ali postoji jedna stvar koju planinari i skijaši znaju: noćno skijanje ima posebnu težinu. Nešto između inata i romantike.

Odredište: Kope.

Kiša je lagano padal, onako uporno i dosadno, ali kako smo se dizali sedežnicom, kiša je postupno prelazila u snijeg. Onaj pravi, mekani, koji ti kaže: “Dobro ste odlučili.”

I isplatilo se.
Na dugoj stazi bili smo gotovo sami. Nije to bio onaj savršeno tvrd, brz snijeg iz reklamnih brošura, ali nama to nije smetalo. Snijeg je bio mekan, staza duga, svjetla jaka, a volja još jača. Vozili smo se koliko je bilo moguće, bez žurbe, bez nervoze, bez čekanja.

Neke večeri su jednostavno takve. Nisu idealne, ali točno su onakve kakve trebaju biti.

Subota: Austrija i skijalište koje zna što radi

Subota je donijela novi plan: Austrija i Weinebene.
Dolje oblaci. Gore sunce. Već poznata formula, ali ovaj put izvedena savršeno.

Temperature u minusu, staze savršeno uređene, onaj pravi alpski red u kojem znaš da je sve na svom mjestu. Nije bilo gužve, čekanja gotovo da nije ni bilo, a skijanje je teklo glatko i opušteno.

Weinebene možda nije megaskijalište, ali upravo u tome i jest njegova snaga. Dovoljno je veliko da imaš što voziti, dovoljno mirno da u tome stvarno uživaš. Bez stresa, bez guranja, bez “još samo jednu pa idemo jer je gužva”.

Dobar znak za ono što slijedi

Kad spojiš noćno skijanje po snijegu usprkos kiši i sunčanu subotu na savršeno uređenim stazama, dobiješ nešto više od dobrog vikenda. Dobiješ predznak.

Zato nas ndejeljni izlet na Dobratsch nije iznenadio. Nakon Kope i Weinebena, bilo je jasno da će i planina imati nešto za reći – i da će to vjerojatno biti lijepo.

Skije su odradile svoje, noge su se razbudile, a glava se prebacila u onaj poznati mod:
“Ako je ovako počelo, nastavak mora biti dobar.”

I bio je.