Snijeg, led i „zašto ne?“ – zimski uspon na Begunjščicu

Parkirali smo po mraku. Hladno je, svjež zrak štipa za nos, snijeg škripi pod nogama, a nebo je bistro – zvijezde se vide kao da su tu cijelo vrijeme, a mjesec obasjava snijeg dovoljno da ne moramo nositi baklje. Savršeno za početak zimskog uspona… barem dok ne kreneš hodati uzbrdo.

Krenuli smo prema domu na Zelenici polako, svatko u svom ritmu, pokušavajući ne razmišljati o tome koliko nas još čeka. Zima je bila prava – hladno, snijeg i led. Ništa „laganog šetanja“, nego pravo zimsko iskustvo koje ti odmah stavi do znanja tko je ovdje šef.

Prije doma skrenuli smo prema Y grapi. Uvjeti? Reklo bi se… izazovni. Ponegdje krušljiva stijena, ponegdje tanak led, a negdje propadanje u snijeg.

Prije nego što smo ozbiljno krenuli prema vrhu, malo smo „skrenuli s puta“ – neplanirano, naravno. Tek kad smo došli do odrezane stijene shvatili smo da smo malo zalutali. Ništa strašno, samo dodatni trening u snijegu i improvizacija koja je kasnije bila smiješna, dok smo se penjali dalje.

Korak po korak, uz povremeno psovanje i dosta koncentracije, uspjeli smo doći do vrha. Pogled s vrha? Super. Karavanke, nebo i snijeg ispod nas. Malo smo se odmorili, sliknuli nekoliko fotografija i spremni krenuli prema spustu kroz Centralnu grapu.

Spust je išao… dobro, koliko zima dopušta. Snijeg škripi pod nogama, ponekad zapneš u nekom neravnom dijelu, ali to je sve dio zabave. Ako nije malo nepredvidivo, kao da nisi ni bio vani.

Kad smo stigli u dom na Zelenici – standardna gužva! Traži se mjesto više, ljudi svi gladni i žedni, čaj para iz šalice i miris juhe svuda. Usput smo sreli i nekoliko poznatih lica iz planinarskih krugova, pa je usput bilo i malo zezancije i razmjene „planinarskih priča“. Mi smo, srećom, već u grapi uživali u svom miru i tišini, tako da smo ovaj kaos dočekali s osmijehom (i pomalo olakšanjem).

Zasluženi čaj, kratko prisjećanje na uspon i smijeh zbog susreta s poznatim licima. Lagani povratak do auta i osjećaj da je dan dobro iskorišten.

Begunjščica nas je opet podsjetila na jedno jednostavno pravilo: planina ti uvijek da ono što tražiš – malo truda, malo iznenađenja i puno zabave.